Dacia Sandero 0.9 TCe Easy-R: Automatik ispod 90.000 kn
U ruci držim ugodan, ne prevelik, kožom presvučeni luksuzni četverokraki upravljač koji na sebi ima komande tempomata na kojem sam namjestio željenu putnu bzinu. S obzirom da auto ima i automatski mjenjač, vozim se tako autocestom bez puno posla – auto sve radi sam, mekano šaltajući brzine na niže kad naiđemo na uzbrdicu kako bi održavao zadanu brzinu. Što je začuđujuće rijetko jer ispod poklopca motora radi moderan turbobenzinac napucan tehnologijom i downsajzan (nova riječ!) na manje od litre. Iako ima samo tri cilindra radi začuđujuće tiho, pa ni ukupna buka u kabini nije prevelika pa mogu uživati u mjuzi s USB-a koji sam utaknuo u audio uređaj ugrađen u središnju konzolu ukrašenu imitacijom karbona koji ima i komande odmah pored upravljača. Znači sve radim prstima ne puštajući taj lijepi kožni upravljač – povećavam ili smanjujem brzinu, stišavam ili pojačavam zvuk, prebacujem pjesme ili radio stanice dok automobil guta kilometre autocestom na mekanom ovjesu… Da mi je netko prije 5-6 godina rekao da ću se ovako voziti u jednoj Daciji, i to Sanderu i to za manje od 90.000 kuna teško da bi mu povjerovao! Premda nije stvar izvedivosti jer ništa od ovoga nije neka revolucija i to je tehnologija koju Renault već davno ima na policama. Ali imati to sve u Daciji i to za tu lovu, to je već druga priča…
Vozim se tako u novom Sanderu koji je s redizajnom donio i nekoliko bitnih praktičnih promjena. Jedno od najvažnijih, ako mene pitate, nije premještanje prekidača za električno pokretanje prozora na vrata već premještanje trube s ručice dugih svjetala tamo gdje joj je mjesto – na upravljač. Nema mi gore nego kad se neki bahati idiot bezobrazno krene gurati, a ti mu u tom trenutku ne uspiješ “kanalizirati” sve što ti je na jeziku i što ga ide trubom jer se ništa ne dešava dok grozničavo stišćeš po volanu! Čak i ako se navikneš gdje je, taj osjećaj kad možeš sočno nasjesti svom širinom i silinom dlana na upravljač ne može se ni približno mjeriti s onim kad srednjim prstom moraš pogoditi taj perverzno mali prekidačić na vrhu ručice koja se još k tome miče ako ju jače stisneš. To je bilo za izluditi! Srećom, sada je i ta velika životna nepravda ispravljena… Osim toga, Dacijini inženjeri potrudili su se doraditi i neke druge stvari kako bi Sandero pratio duh modernih vremena pa Sandero sada ima dva pretinca za limenke sprijeda i jednu straga te pto jednu 12-Voltnu utičnicu za putnike sprijeda i za putnike straga – vrlo važno u doba današnjih telefona žednih struje – mrežicu za držanje te pretinac na vrhu konzole za odlaganje istih i sl. U bogatijem paketu (od dva) Laureate, tu su još putno računalo i maglenke sprijeda, a već u osnovi Sandero ima ESP, start/stop, klima-uređaj, LED dnevna svjetla, zatamnjena stakla, odbojnike u boji karoserije i sl.
I premda ima ratkape na čeličnim kotačima, zapravo izgleda odlično! Prednji kraj s naglašeno rebrastom maskom, modernim farovima podjeljenjim na nekoliko segmenata i kromom ukrašenim maglenkama sada djeluje vrlo samouvjereno, odlučno, gotovo provokativno dok straga zaobljene linije novog branika i 3D dizajn stražnjih svjetala daju Sanderu određenu profinjenost. Nje doduše ponekad nedostaje u vožnji; ipak je ovo Dacia – cijenom povoljan i pristupačan brand. To ponajprije znači da nema one glatkoće iz skupljih automobila kao i da za sve treba upotrijebiti nešto više sile, počevši od zatvaranja vrata, preko namještanja sjedala (vozačevog i po visini) do okretanja upravljača. Sjedala su izdašna i mekana, ali ne pretjerano profilirana, a iako ugodan u ruci upravljač ne nudi previše osjećaja u vožnji. Unutrašnjost je ovdje tamnih tonova, a plastika je razmuljivo jeftinija nego u modelima francuskog gazde, ali, što je najvažnije, djeluje vrlo izdržljiva. A na središnjoj konzoli ugrađen je isti audio sustav kao i u nekim Renaultima dok je instrumentna ploča preuzeta s prošle generacije Meganea. Najveća je novost pak, robotizirani mjenjač Easy-R.
Ti robotizirani mjenjači nikad nisu bila neka sreća. Sjećam se prvog u Corsi Easytronic… to je zaista bilo testiranje živaca! A ni kasnije u slično inspirativnim brandovima poput Citroena i Fiata. Ni u Daciji nije neko posebno veselje, ali bar radi uglađeno, a nudi i mogućnost da vozač sam bira brzine kao kod bilo kojeg modernog automatika. Zapravo, čak i nije toliko problem da nezgrapno radi koliko je ručica bespotrebno nezgrapna! Toliko da već i naziv “ručica” nekako gubi svoj smisao… Inače, sam mjenjač najbolje radi na otvorenoj cesti i autocesti, dakle u vožnji većim brzinama, za što je dobro programiran pa pravovremeno i mekano mijenja brzine. U gradskoj vožnji je pak, teško regulirati odaziv relativno mekanom papučicom gasa. Najnezgrapnije je bez sumnje parkiranje, naročito ako je na uzbrdici ili ga želite izvesti precizno. Ako ste u gradu pretjerano nježni s papučicom gasa vožnja postaje izuzetno spora dok na malo jači pritisak motor i mjenjač znaju naglo reagirati. Uz 90 KS snažan i visokim okretajima sklon motor to testnom Sanderu daje potrebnu živost, ali onda raste potrošnja goriva koja tako lako pređe i 8 l/100 km, baš kao i na autocesti bržom vožnjom. Na otvorenoj cesti pak, vozio sam se prosječnih 5,2 l/100 km.
Motor: benzinski/R3/898 ccm, Snaga: 90 KS/140 Nm, Dimenzije: 407/173/152 cm cm, Najveća brzina: 175 km/h, Ubrzanje 0-100 km/h: 11 s, Tvornička potrošnja: 4,9 l/100 km, Cijena testnog modela: 87.610 kn
