Od Modela 3 bi napravio Stojadin: Musk se opet zbog profita igra s tuđim životima izbacujući testiranje automobila

Elon Musk, koji je ’71 godište ako niste znali, već je izazvao gnjev javnosti zbog toga što je dopustio korištenje sustava automatskog upravljanja nazvan Autopilot vlasnicima Tesli dok je sustav još u beta fazi testiranja. A to doslovno znači da svoje vlastite kupce, ali i ostale nedužne sudionike u prometu, koristi kao živuće zamorce testirajući tehnologiju svoje tvrtke u realnim uvjetima, na pravim ljudima. Što je već dovelo do nekoliko smrtnih slučajeva o čemu sam već više puta pisao. Umjesto da troši svoje novce, vrijeme i resurse kako bi detaljno razradio tehnologiju samovozećeg automobila u sigurnim uvjetima, on je dao vlasnicima Tesli netestirani software i sada ih iskorištava tako što sakuplja podatke iz njihovih automobila, kao besplatne test vozače. Što je poslovno možda mudar potez, ali je problem u tome što njih, kao i sve druge koji nisu odabrali kupiti Teslu i složili se s njegovim uvjetima, izlaže opasnosti bez preuzimanja ikakve odgovornosti. Korisnicima Autopilota jasno se naime, daje do znanja da su oni odgovorni za bilo kakvu nezgodu koju prouzroči Autopilot, ali što vam to koristi kada vas zgazi jedan takav… No Musk nije stao samo na tome – pritisnut rokovima i sve snažnijom konkurencijom, u utrci za profitom sada namjerava otići i korak dalje i pustiti u prodaju čitav automobil bez prethodnog testiranja! Musk je naime, novi Model 3 već obećao stotinama tisuća ljudi i od njih uzeo novac za njegovo dovršenje, a sada im ga želi prodati bez da obavi čitav posao, za koji se od početka zna da je preoptimističan, do kraja i kako treba. A već su Teslina prva dva modela pokazali brojne nedostatke, od problema s elektrikom i greški u softwareu na Modelu S do nedostataka na podižućim vratima Modela X, koji su jasno pokazali da, čak i s potpunom testnom procedurom, Teslinim inženjerima mnoge sistemske pogreške promaknu kroz prste. A sada bi preskočio čitavu testnu proceduru samo da izbaci automobil što prije na tržište. Istina je da Model 3 koristi brojne već provjerene komponente s drugih Teslinih automobila, ali to ne znači da je testiranje u realnim uvjetima ništa manje važno.

Nije poznato je li Musk nadglasao inženjere o ovoj temi tek netom prije nego počinje proizvodnja Modela 3, ali izostavljanje pravih, realnih testiranja bi mogao biti veliki propust zbog kojeg bi nevini ljudi mogli nastradati. Proizvođač automobila može uštedjeti na mnogim stvarima, ali preskočiti testiranje automobila znači prodati kupcima potencijalno kvarljiv i opasan automobil koji nije razvijen do kraja. Ne troše ostali proizvođači automobila bez razloga ogromne novce i vrijeme na testiranja automobila u realnim uvjetima. Istina, računala i digitalne simulacije danas su moćnije nego ikada, ali dobro je poznato da tek testiranja u realnim uvjetima pokažu gdje leže ključni nedostaci. Pa makar to bilo obično propuštanje brtve na vratima. Svaki inženjer Toyote, GM-a ili Volkswagena dobro zna koliko je važno pomno istestirati i provjeriti svaki šaraf, svaki pa i najmanji dio vozila prije nego automobil krene u prodaju i koliko problema i najmanji detalj kasnije može stvoriti. Stoga renomirani proizvođači automobila i po godinu dana prije puštanja u prodaju testiraju svoje automobile u najsurovijim i najzabačenijim dijelovima planeta, vozeći ih tisućama kilometara po najekstremnijim uvjetima koje je na Zemlji moguće pronaći – što baš iz tog razloga stoji enormno puno novaca – kako bi se uvjerili da svi dijelovi, od mehanike, preko elektrike i elektronike pouzdano funkcioniraju u svim vremenskim i klimatskim uvjetima i to za čitavo vrijeme trajanja automobila. I možete biti sigurni da će jedan običan automobil, poput Suzuki Swifta recimo, već u osnovnoj, najjeftinijoj varijanti pouzdano i jednako raditi i usred Sahare na +40 i na Sjevernom polu na -40. Garantiranje takve sigurnosti i pouzdanosti traži velike izdatke, ali to je ipak manji trošak nego kada se kakav nekvalitetni ili kvarljivi dio provuče u serijsku proizvodnju pa tisuće automobila treba opozvati i ispraviti grešku. A Musk bi to sve jednostavno preskočio ne bi li uštedio na vremenu i novcu i što prije isporučio kupcima automobile, pa makar i kao poluproizvode.

A o poluproizvodima na četiri kotača mnogo znaju svi koji su se ikada vozili u Zastavi 101, s pravom nazvanim Stojadinom je jer su njihovi vlasnici zaista bili na sto jadi. Kolega Davor Devčić, svojedobno autor kultne rubrike Vremeplov u Autoklubu, nedavno je iskopao test izdržljivosti Stojadina kultnog slovenskog Auto Magazina iz 1973. godine s preciznom evidencijom kvarova. Dakle, automobil se raspadao već na 40.000 kilometara. Svima su poznate urbane legende o otpadanju obloga još dok su Zastave 101 bile nove, ali ovaj je stručan test evidentirao čak 22 manja i veća kvara u manje do 40.000 kilometara. Od pregorjelih sijalica, propuštanja brtve vjetrobrana te raznih škripanja i lupanja, preko pucanja nosača motora, kvara homokinetičkih zglobova i probijanja ispušnog lonca do puknuća opruge ventila i problema s kvačilom i to sve do 40.000 km. Dakle, to se dešavalo kada ste kupili poluproizvod od automobila sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a bit će zanimljivo vidjeti što će raditi Muskov poluproizvod u novom mileniju. Taj bi, nažalost, mogao poput njegovih dosadašnjih automobila, svojevoljno ubijati ljude po cesti…

Marin Tomaš

Vaš dežurni oktanoglavac

Leave a Reply

Your email address will not be published.