Pikes Peak Hill Climb: 100 godina kultne utrke prema oblacima
Ovaj vikend, točnije u nedjelju 26. lipnja, se u Coloradu vozi u jedinstvena brdska utrka Pikes Peak Hill Climb poznata i kao utrka prema oblacima. Pikes Peak je naime, najviši vrh južnog prednjeg masiva Rocky Mountains u Sjevernoj Americi, koji je dobio ime po američkom istraživaču Zebulon Pikeu. On ga je možda pronašao, ali se tek nakon 14 godina do vrha prvi uspio popeti Edwin James. Kasnije je do vrha planine napravljen put kojim su kola koja su vukli konji, a pri vrhu i mazge, transportirala turiste, a onda je bogati poduzetnik Spenser Penrose proširio cestu i od primitivnog puta napravio pravu cestu zbog čega je Pikes Peak danas drugi najposjećeniji vrh na svijetu poslije japanske planine Fuji. Kako bi promovirao novu cestu, Penrose je sponzorirao brdsku utrku koja je prvi puta održana 1916. godine što je nakon Indianapolisa 500 čini drugom najstarijom automobilskom utrkom u Americi. Okrutni klimatski uvjeti kao i sva zloćudnost makadamske ceste koja zavija po liticama i nad provalijama visokim nekoliko kilometara bez ikakve zaštitne ograde pretvorili su International Pike Peaks Hill Climb u jednu od najsurovijih i najviše zastrašujućih utrka na svijetu.
Na kugli zemaljskoj naime, ne postoji cesta slična Pikes Peaku. Njen itinerer je izuzetno zahtjevan – staza dužine 20 kilometara penje na više od 4300 metara nadmorske visine protežući se na gotovo 1500 metara visinske razlike. Sastavljena je od 156 zavoja koji pokrivaju 42% trase, prosječni uspon je čak 7%, a tek je prije pet godina cesta do kraja asfaltirana. Prije toga vozači su morali biti jednako dobri na asfaltu kojim je bio prekriven donji dio staze i na makadamu koji bi ih dočekao pri vrhu kada umora napada, a želja za pobjedom je najveća. No osim trase, ono što ju čini toliko zahtjevnom upravo je ekstremna nadmorska visina jer kako se vozači penju prema vrhu zrak postaje sve rjeđi pa konvencionalni motori gube snagu (na cilju su 30% slabiji nego na startu), a nedostatak kisika usporava reflekse i slabi mišiće vozača. Ukratko, stroj i čovjek protiv štoperice na cesti koja ne prašta greške sve do vrha 4300 metara visoke surove planine – to je bit Pikes Peaka. Stoga ne čudi što su mnogi vrhunski vozači pokušali osvojiti ovu moćnu planinu.
Već deset godina nakon prve utrke, počinje vladavina slavne trkaće obitelj Unser nad Pikes Peakom, a kroz tri generacije ova je obitelj osvojila slavnu utrku više od 20 puta. Najviše je pobjeda postigao Loius Jr. što mu je priskrbilo nadimak “Old Man of the Mountain“. No Unserovi nisu bili pretjerano oduševljeni kada su njihovu planinu u osamdesetim počeli napadati europski vozači s izuzetno moćnim, ali u Europi osuđenim reli bolidima ozloglašene grupe B. A stvari su eskalirale kada im je pehar pred nosom odnijela jedna žena. Premda nije bilo riječ o bilo kojoj ženi, već o Michele Mouton, bez sumnje najboljoj reli vozačici svih vremena. Legendi Audijevog reli tima koja je brzinom, ali i uspjesima stajala rame uz rame momčadskim kolegama poput Hannua Mikkole, Waltera Röhrla ili Stiga Blomqvista. Njena vozača karijera počela je 1974., a uvođenjem zastrašujućih bolida grupe B Michele se dokazuje kao žena muške ruke, uspješno kroteći furiozni Audi Qauttro S1 s više od 600 KS. Godine 1984. prvi puta posjećuje Colorado kako bi se dokazala na varljivoj podlozi Pikes Peaka, a reakcija Amerikanca, kada su čuli da žena namjerava pokoriti njihov ponos, nije bila nimalo blaga. Naročito stoga što je tim ovaj izazov shvatili ozbiljno pa je Audi za Michele pripremio novi Quattro Sport – manji, lakši i 100 KS snažniji. Michele je u finalnoj utrci briljirala, završivši prva u klasi i druga u ukupnom poretku. Vratila se ponovo 1985. i jednostavno razvalila nepovjerljive Amerikance osvojivši ukupno prvo mjesto i njihov slavni vrh ostavivši “good ‘ol boys” doslovce u oblaku prašine. Prema pričama, Robert William “Bobby” Unser koristio je vrlo bogat rječnik prilikom energičnog opisivanja svojeg mišljenja o činjenici da ga je pobijedila Francuskinja u njemačkom automobilu. A navodno je Michelin odgovor na to bio nešto u stilu “ako ima dovoljno muda, možemo se utrkivati i prema dolje…”. No Amerikanci su joj odlučili zagorčati život koliko god su mogli. Za vrijeme zagrijavanja Michele je kasnila na start pa je projurila kroz startni prostor zbog čega ju je lokalni šerif kaznio sa 150 dolara. Kada je bilo vrijeme za kvalifikacije Michele je prišla startnoj crti proklizavajući kotačima svog Audija kako bi podigla temperaturu guma i prijenosa. Quatrro je zasuo prašinom i kamenjem okolne vozače i suce. Pale su ružne riječi na njen račun, ocjenjena je kao “nepažljivom” i kažnjena s dodatnih 500 dolara. Uz to, dobila je zabranu vožnje bilo gdje osim na samoj stazi, pa je automobil na start dovezao njen momčadski kolega i pokupio ga nakon što je prošla ciljnu ravninu. Takvo što nikad prije ni kasnije nije viđeno na nekom natjecanju.
Prizor žene na vrhu njihove planine na pobjedničkom postolju bio previše za Unserove i slijedećih godinu dana Bobby Unser je uvjeravao Audi da bi on trebao voziti njihov automobil i vratiti čast svom imenu. U 52. godini, nakon što se pet ranije godina povukao iz utrka, a na planinu se nije penjao 12, krenuo je u samoubilački pohod na Pikes Peak. Sjeo je u pobjednički S1 Quattro i nadmašio Michele Mouton za 16 sekundi, ali nije probio granicu od 11 minuta čemu se vodstvo Audija nadalo, pa je suradnja prekinuta. No 1987. stvari su se zakomplicirale. Prvi puta se na kultnoj brdskoj utrci pojavio i Peugeot i to s tri posebno pripremljena 205 Turbo 16 sa stražnje smještenim motorom. Audi je nastupio samo s jednim automobilom, S1 Sport Quattro, koji je vozio Walter Röhrl, i pobijedio. Peugeot je bio brži na treningu, no Walter Röhrl uništio je konkurenciju stigavši do vrha za 10 minuta i 47 sekunda, skidajući godinu dana star rekord Bobby Unsera za više od 21 sekundi. A to mu je bio prvi nastup na Pikes Peaku…
Ali 1988. godine, Audi se nije vratio na Pikes Peak, a te je godine vrhunskom vožnjom Pikes Peak je osvojio Ari Vatanen s Peugeotom 405 T16. Mnogi smatraju da to se to ne bi desilo da Audi nije izostao, a činjenica je da su Vatanen i Peugeot nakon 12 mjeseci priprema i treninga skinuli rekord Röhrla i Audija za samo 0.63 sekundi. No isto tako je činjenica da je Vatanenov rekord punih šest godina stajao nenadmašen. Nakon Vatanenovog pohoda na Pikes Walter Röhrl priznao je kako je u svojoj vožnji, kako mu je to bio prvi pokušaj, napravio mnogo pogrešaka i da bi da pokuša ponovo, mogao biti brži 25 sekundi. Nažalost, to nikada nećemo saznati. Vatanenov nastup bio je posljednji put kada se reli automobil grupe B pojavio na Pikes Peaku, a taj je povijesni trenutak srećom dokumentirao francuski redatelj Jean-Louis Mourey u monumentalnom remek djelu filmografije nazvanom Climb Dance. Riječ je o kratkom dokumentarističkom filmu o Vatanenovom usponu na Pikes Peak koji je osvojio brojne internacionalne filmske nagrade, i ne bez razloga. Snimljen je prije više od 25 godina rudimentarnom tehnikom, a u tih je manje od 5 minuta sažeta svaka ideja, svaka majstorija, svaka fora koja se danas masovno koristi u filmskoj produkciji kod snimanja jurnjave automobila. Sve je tu, kadrovi, kutovi, zvuk, snimke iz zraka i sa zemlje, očekivanje, brzina, montaža… Nakon uvodne sekvence u kojoj oblaci prašine nagovješćuju monstruma grupe B iz šume, na krajnje sirov i naturalističan način prikazuje Vatanena kako majstorskim umijećem vodi 405 po prašnjavim zavojima u susret suncu proklizavajući bolidom snage više od 800 KS na samom rubu stravične provalije. Scena kada Vatanen u vožnji podiže desnu ruku i zaklanja nisko sunce kako bi vidio kamo juri, kada se za kukac zalijepi za objektiv kamere ili Vatanenon spojlerom zahvati zemlju na apeksu zavoja samo su neki od kultnih trenutaka.
Nakon što se u međuvremenu nije vraćao na Pikes Peak, Peugeot je u slavu te kultne pobjede, točno 25 godina kasnije ponovno odlučio napasti slavnu američku planinu. I za to su odabrali jednog od najboljih reli vozača svih vremena, nepogrješivog Sébastiena Loeba. Pripreme su bile opsežne i temeljite, ali je 9-erostruki WRC prvak u posebno pripremljenom Peugeotu 208 T16 nadmašio prijašnjeg rekordera Rhysa Millena i postavio novi rekord na 8 minuta i 13 sekundi. Taj rekord još stoji nepokoren, a u međuvremenu, od 2012.godine su se na Pikes Peaku počeli natjecati i električni automobili. Prošle godine tako je na Pikes Peaku nastupio legendarni japanski vozač i višestruko osvajač naslova Nobuhiro “Monster” Tajima za upravljačem bolida koji pokreće električni pogon Mate Rimca i njegov All Wheel Torque Vectoring sustav iz Concpeta_One te usprkos gubitku kočnica u zadnjem dijelu utrke stigao do drugog mjesta ukupno! Tajima nastupa i ove godine, zajedno s ostalih 99 odabranih vozača, i to ponovno u suradnji s Rimcem pa bi pobjeda na velebnoj 100. obljetnici utrke bila prava senzacija i za našu sada već slavnu tvrtku iz Svete Nedelje! Vidjet ćemo u (svetu) nedjelju, 26. lipnja…
