Stranci na cestama: Europski starosjedioci brzi i dobri vozači, ali istočnjaci su ubojice na cestama
Od brzih, pristojnih i kulturnih Nijemaca ili Nizozemaca, preko sposobnih, ali oštrih i nervoznih Francuza i Talijana do izgubljenih Slovaka, ludih Bugara i ubojitih Čeha i Poljaka – Europska unija zaista je mješavina potpuno različitih vozačkih kultura i navika. A svi oni u ljeto navale na naše ceste i na našu obalu. A mi? Ne znam sjećate li se one reklame za pivo pred koju godinu, ali mi smo svi premijeri, nogometni izbornici i doktori znanosti. I u skladu s time uvjereni smo kao narod i da smo apsolutno najbolji vozači na svijetu. Istina je naravno, dijametralno suprotna. Bahati smo i strašno prepotentni za upravljačem, utrkivali bi se za svaku glupost, a kao nemamo love za benzin. Neuviđavni smo, ubacujemo se bezobrazno jedni drugima, a kada nas netko opomene stanemo na kočnicu na sred ceste i psujemo im sve živo. Ne mičemo se iz lijeve trake na autocesti iako je desna potpuno prazna jer nam to mjesto kao najbržima “pripada”, a na putu do kuće nitko nas ne smije prestići makar u pitanju bili životi nevinih žena i djece pored ceste… Od kad smo ušli u Europsku Uniju, tu uređenu i kulturnu zajednicu „naprednih“ država, mogli bismo od njih, osim o ekonomiji i vođenju države, mogli nešto naučiti i o ponašanju u vožnji. No jeli baš tako? Kao dugogodišnji testni vozač putovao sam po cijelom svijetu, a naročito po Europi, vozio sam stotine kilometara po raznim državama i primijetio sam neke karakteristične crte ponašanja za volanom. A one se uvelike razlikuju od nacije do nacije. Od nekih, poput Nijemaca, Nizozemaca i Engleza zbilja bi mogli štošta naučiti, no od istočnih Europljana baš i ne. Znam da zvuči nevjerojatno, ali oni su gori čak i od nas!
U „specifičnosti“ poljskih i čeških vozača primjerice, možete se i samo uvjeriti svake turističke sezone kada masovno nahrupe na ljetovanje u Hrvatsku. Kultni savjet Željka Pervana „čuvajte se čeških vozača koji nose šešire“ možda zvuči trivijalno, neozbiljno i ne baš znanstveno opravdano, ali vjerujte mi – može vam spasiti život! Bez pretjerivanja… Vidite li tijekom turističke sezone automobil poljskih registarskih oznaka, budite sigurni da ćete naići na još dva, naročito ako ima onu tanku antenu što strši visoko u nebo. Poljaci naime, uvijek putuju u trojkama, s time da samo prvi zna put. I zato su opremljeni CB stanicama poput američkih kamiondžija kako bi stalno bili u vezi ne bi li se, ne daj Bože, izgubili u ovoj našoj smiješnoj i neoznačenoj zemlji kao da su u prašumi pa će ih ako se odvoje od krda rastrgati lavovi. I pritom je formacija svetost, prva Božja zapovijed koja se nikada ne smije prekršiti. Zato ju nikada ne razbijajte jer će ju braniti kao da im život o tome ovisi! Što naravno može biti itekako opasno… Prva stvar koju će jedan Čeh ili Poljak napraviti pokušate li se ubaciti između njih je izbezumiti se i stisnuti gas do kraja, a vi nećete vjerovati koliko snage ima u toj staroj Favoritki. U blizini Poljaka na cestama ne smijete biti opušteni ni sekunde, osjetilima uvijek usredotočeni na vožnju. Očekujte iznenade, ničim izazvane, nepotrebne i opasne manevre, sporadičnu potpuno bespotrebnu jurnjavu i riskantna pretjecanja. Pješaci i biciklisti na cesti su pored njih i statistički u životnoj opasnosti! Najveći problem je što – Poljacima primjerice, kojim jako dobro ide od kad su u EU – brzo raste standard pa voze sve bolje i bolje automobile. Vozite li se pored Poljaka u BMW-u X5, najbolje je stati na prvom odmorištu, popiti kavu, neka ode što dalje od vas. I nemojte misliti da pretjerujem – državna statistika smrtnosti na cestama im je porazna – više od 100 mrtvih na milijun građana je gotovo dvostruko više od Europskom prosjeka od 60, a to samo po sebi dovoljno govori o njima kao vozačima. No nisu ni ostali cvijeće…
Austrijanci
Spori dozlaboga, a pravični još i više. Pravi su gnjavatori na cesti. Vuku se mizernim brzinama, a pokušate li ih prestići u najmanju ruku ćete zaraditi trubljenje, mahanje i psovanje, a možda će vas pokušati u tome i spriječiti. Obožavaju glumiti policajce, provoditi propise na cesti i objašnjavati vam što niste smjeli napraviti, a ne razumiju da su jedini problem oni sami. Zaobilaziti ih u velikom luku.
Belgijanci
Rijetko loši vozači na zapadnoj EU, ponašanjem na cesti itekako ruše „europske standarde“. Belgijanci kao da su pokupili najlošije od svojih susjeda, posebice Francuza. Kronično im nedostaje discipline, nepristojni su, a čini se kao da se i ponose svojim agresivnim stilom vožnje pa nije čudo da tamo postoji izreka „mala zemlja, mali ljudi, mali mozgovi“. Policija je pak vrlo selektivna prilikom uvođenja reda na belgijskim cestama.
Britanci
U kolijevci automoto sporta i zemlji gdje su utrke nacionalni sport, vozači ne mogu biti loši! Britanci su uglavnom odlični vozači, a u prometu su vrlo efikasni, brzi, žustri, stalno im je da se ne prometni tok ne koči i da ne gube bespotrebno vrijeme. No istovremeno nisu zaboravili ni svoje tradicionalne manire pristojnosti pa su i za upravljačem uljudni, ne trube bez potrebe i propuštaju jedni druge.
Bugari
Još jedni luđaci na cesti. Bugarska je puna loših vozača koji izvode najgore moguće gluposti kada su za upravljačem o čemu svjedoči i njihova statistika smrtnosti na cestama – prolaze kroz crveno, pretječu s unutarnje strane, ne zaustavljaju se na STOP-u, ne drže se ograničenja brzine… Ubacuju se bezobrazno, a gnjeva na bugarskim cestama ima na tone – budite sretni što ne znate dovoljno bugarskog da bi razumjeli što vam govore.
Česi
Jednako loši vozači kao Poljaci, s jednako velikom smrtnošću na cestama. Ili su bespotrebno spori ili su bespotrebno brzi, izvode sulude manevre na cesti. Inače miran i kulturan narod s bogatom tradicijom, pretvaraju se u luđake i ubojice kada se nađu za upravljačem. Premda su uveli novi zakon s oštrim kaznama i dalje nikada ne propuštaju pješake i imaju najveću smrtnost pješaka na cestama od bilo koje druge nacije u EU.
Danci
Ono što morate znati je da u Danskoj biciklisti imaju više prava kao i prednost prolaza ispred automobila. Pridržavate li se toga, u Danskoj ne bi trebali imati problema ili doživljavati ikakav stres za upravljačem. To je uređena zapadnoeuropska zemlja s odličnim cestama i discipliniranim, uljudnim i korektnim vozačima. Čak nemaju ni previše prometnih gužvi.
Finci
Sušta suprotnost svojim sunarodnjacima Šveđanima. Tko je ikada letio Finnairom zna kakvi su njihovi piloti, a bome takvi su piloti i za upravljačem. Surova, hladna klima i planinski krajolik pun fjordova od njih je stvorio izuzetno dobre vozače. Dovoljno je reći da je zemlja koja je više od 80 puta manja od SAD-a primjerice, dala deset F1 vozača i čak 43 reli vozača. Mika Hakkinen, Heikki Kovalainen, JJ Lehto, Kimi Raikkonen, Keke Rosberg, Henri Toivonen…. samo su neki do njih.
Francuzi
Francuzi s u vrlo specifični vozači. Tehnički, to su odlični vozači, brzi, s odličnim osjećajem za automobil, a namjerite li se na jednog teško ćete ga se moći otarasiti. I automobili su im takvi – izgledaju prilično bezazleno, a prokleto su brzi. No ta francuska kompetitivnost čini ih užasnim u prometu. Francuzi se guraju, psuju, trube, zaobilaze i prestižu gdje kod i kad god je to moguće, pa i onda kada nije. Pritom će vas možda i udariti i uopće se zbog toga ne uzbuđivati. Kod parkiranja posebice.
Grci
Najvažnije što morate znati kada vozite u Grčkoj je da poštivanje prometnih propisa sami Grci, koji voze strpljivošću i uviđavnošću 13-godišnjaka na bombonima, smatraju slabošću karaktera. Morate biti svjesni da ste na grčkim cestama vjerojatno jedini koji je zaista polagao i prošao vozački ispit, umjesto da ste potplatili rođaka u državnoj upravi. Posebno je opasno voziti u Grčkoj noću kada na cestu stupaju mladi Grci s brzim autima.
Mađari
Vožnja na mađarskim cestama zna biti itekako stresno iskustvo ponajprije zbog nepredvidljivosti mađarskih vozača koji često krše propise. Bezglavo jure kršeći ograničenja brzine i utrkujući se međusobno, naročito kada su na otvorenoj cesti. Većina su vrlo neodgovorni vozači no čak i visoke kazne za uzrokovanje nesreća nisu smanjili visoku smrtnost na cestama. Držite dvostruko veći razmak nego je inače potrebno.
Nijemci
Ako bi trebao izabrati najbolje vozače u EU onda bi to bili Nijemci. Vrlo su sposobni vozači koji poštuju propise, izuzetno brzi bez obzira na uvjete na cesti, imaju vrlo dobre automobile i znaju kako ih voziti. Na svojim autocestama bez ograničenja jure i po 250km/h, a i inače im je cilj što brže obaviti stvari. Ne zamaraju se glupostima, a pritom su i vrlo pristojni – svaki put kad izlaze iz kružnog toka, pa i najzabačenijem selu, daju žmigavac. To nećete vidjeti u nijednoj drugoj zemlji.
Nizozemci
Izuzetno su mirni, strpljivi i tolerantni vozači što je možda posljedica činjenice da je tamo, kao u Danskoj, ima jako puno pješaka i biciklista u prometu. Poštuju znakove i propise, a naročito svoje sunarodnjake na dva kotača – tamo i skuteri voze biciklističkim stazama. Primjerice, u Amsterdamu niti za najvećih gužvi neće čuti trubu pa čak ni kada netko zaspe na semaforu.
Poljaci
Katastrofalni vozači. Kada su u stranoj zemlji putuju u grupama i vrludaju cestama, a doma su najbrži na svijetu. Svi redom očito pate od išijasa pa gledaju samo ravno – auti sa strane ili iza za njih jednostavno ne postoje, pješaci su na cesti inferiorni automobilima, razne boje na semaforima su više sugestija nego zakon, a ni kola Hitne pomoći pred njima nemaju prednost prolaza.
Portugalci
Portugalci su svakako jedni od najlošijih vozača u Europi. Voze ko suludi, ne mare za propise ili tehničku ispravnost svog auta i imaju puno prometnih nesreća. I vrlo su nepristojni – obožavaju se bezobrazno ubacivati , a davanje žmigavca tamo nikad nije zaživjelo. Očekujete, naročito u ruralnim sredinama, i da će bez ikakvog znaka stati nasred ceste ne bi li čuli li od susjeda čuli novi trač.
Rumunji
Prije 20 godina imali su ogroman glavni grad s malo automobila, pa su se naučili voziti ko kauboji. No, kad su auti postali dostupni i napunili Bukurešt nastao je kaos. Truba je tamo glavni rekvizit. No najgore je van gradova gdje su ceste – ako ih možemo tako nazvati – katastrofalne, vozači voze po sredini, u krivoj traci, a iza svakog ugla možete naletjeti na zaprežna kola. Još ne tako davno imali su samo jedan kraći dio autoceste tako da se maltene još uče voziti po njima.
Slovaci
Iako su rano prigrlili europske standarde još uvijek su za volanom puno bliži svojim susjedima iz Češke i Poljske. Kada su kod kuće, na poznatom, nema toliko problema, no kada se nađu na nepoznatom voze ko preplašene grlice. Zato u Bratislavi automobile s registarskim pločicama drugih gradova zaobilaze u širokom luku, no isto tako je činjenica da se stanovnici glavnog grada u pravilu voze ko idioti, naročito u snažnim automobilima.
Slovenci
Bahati i umišljeni, kao i u bivšoj državi, tako i za upravljačem misle da su viša rasa. I dok su doma pred rasnim Slovenkama pravi papučari, tako se i u svojoj maloj državici poslušno drže svih propisa. No čim prijeđu našu granicu, ovdje “na Balkanu”, postaju veliki frajeri pa bezobrazno krše propise i jure po našim autocestama. Šteta što naša policija ne provodi istu politiku koju slovenska policija provodi na nama…
Španjolci
Španjolci su u pravilu vrlo dobri vozači. Ceste su tamo dobre i zahtjevne, a Španjolci tehnički dobro voze. Također su i pristojni i uljudni, propustit će vas kada se uključujete na cestu. No znaju biti nepredvidljivi pa ne računajte uvijek da će dati znak da naglo skreću. I poput svih mediteranskih nacija obožavaju trubu – ne samo kao znak upozorenja, nego primjerice, u slavu gola koji je upravo dala njihova omiljena momčad.
Šveđani
Od malih nogu ih uče da se emocionalno ne uključuju u „gluposti“ poput vožnje automobila, da budu hladni i racionalni. Tako da se ni u vožnji nimalo ne uzbuđuju, slijepo su drže propisa koji u Švedskoj vrlo strogi, no sve to ih čini lošim vozačima. Zanimljivo, kako bi ispucali sve te potisnute osjećaje, znaju zatvoriti dio ceste za promet i tamo ludovati paleći gume poput tinejdžera.
Talijani
Za razliku od hladnih Skandinavaca, Talijani se itekako emocionalno uključuju u vožnju. Ne samo da non-stop trube, već i neprestance komentiraju jedni druge što čini osebujnu i prepoznatljivu atmosferu na talijanskim cestama. Guraju se, vrlo su kompetitivni, ali su i izuzetni dobri vozači pa se nemojte čuditi ako vas namaže dedica u Fiat Unu koji izgleda kao da će se svaki tren raspasti.
Nikad se nisam naživcirala u vožnji niše nego po Mađarskoj, u 5 sati vožnje sam (jedva) izbjegla smrt jedno 13 puta. Ti ljudi nisu normalni.
Pre dve godine sam iznajmio auto kod autorent-a da bih otišao na letovanje u Tursku. Jeste dug put, ali eto, htelo mi se.
Prvi put, zadnji put i nikad više. Kako ti ljudi vozeee… Jedva sam živu glavu izvukao. Naredni put idem avionom.
Voze ljudi 130 pa cim predju kod nas i ogranicenje je 120 oni dobiju kaznu. Logicno je da ce biti besni. To je jedini razlog zasto smo ogranicenje digli na 130