U čast 100 godina njegova rođenja o najdražem modelu Ferruccija Lamborghinija za koji vjerojatno niste ni čuli…

Prije točno 100 godina rođen je Ferruccio Lamborghini, nadareni inženjer, poduzetnik, proizvođač traktora i vinar te osnivač jedne od najpoznatijih tvornica automobila na svijetu čiji su posteri desetljećima krasili zidove tinejdžera diljem svijeta. Sjetite se samo Countacha, Miure ili Espade… Bili su to automobili koji su krojili dječačke snove, automobili koji su impresionirali svojim izgledom koliko i performansama. Rijetko je koja marka toliko jasno i precizno definirala kategoriju superautomobila kao Lamborghini. No od svih Lamborghinijevih modela vjerojatno nikada ne biste sami pogodili koji mu je bio najdraži! Jer to nije bio ni 350 GT ni Miura ni Countach… Te ekstravagantne zvijeri s moćnim motorima zapravo nisu bile njegov stil, iako su nosile njegovo ime. A Lamborghinijev omiljeni automobil je najopskurniji i najneobičniji model koji je ikada izašao iz tvornice u Sant’ Agati…

Punim imenom Ferruccio Elio Arturo Lamborghini rođen je 28. travnja 1816. u provinciji Ferrara. Roditelji su mu bili vinari, ali ga je njegov veliki interes za mehanikom potaknuo da s 32 godine pokrene vlastitu proizvodnju traktora. Tvrtka Lamborghini Trattori vrlo je brzo postala najvažniji proizvođač agrikulturalne mehanizacije u talijanskoj poslijeratnoj reformi. Uspješan biznis donio mu je bogatstvo, a kao zaljubljenik u automobile Ferruccio je s vremenom kupovao sve skuplje i skuplje modele. Od Fiat Topolina koji je vozio kao mladić, u 50-ima je kupovao Alfa Romeo i Lancije, a u jednom trenutku posjedovao je istovremeno sedam automobila. Među njima i najvrijednije raritete automobilske povijesti poput Mercedesa 300SL, Jaguara E-Type te dva Maseratija 3500 GT. O Adolfu Orsiju, tadašnjem vlasniku Maseratija, Lamborghini je imao visoko mišljenje jer je posao pokrenuo samostalno, iz nule kao i on, ali njegove automobile smatrao je teškim i sporim. Godine 1985. Lamborghini je otputovao u Maranello i kupio svoj prvi Ferrari, model 250GT, danas najtraženiji i najskuplji automobila na svijetu. No Lamborghini nije imao visoko mišljenje ni o Ferrarijevim automobilima. Smatrao ih je preglasnim i pregrubim za vožnju po cesti, a posebno ga je iritirala loša kvaliteta izrade i česti odlasci u servise. U jednom trenutku je svoje kritike uputio samom Enzu, no preponosni Ferrari ga je ignorirao. Nakon što je uspješno doradio vlastiti 250GT tako da je bio brži od serijskog, Ferruccio je odlučio pokrenuti vlastitu tvornicu automobila i napraviti savršeni Gran Turismo kakav nitko drugi nije mogao napraviti za njega. Lamborghini je naime, smatrao da pravi GT automobil visokim performansama ne smije ugrožavati sigurnost i lakoću vožnje, da pravi Gran Turismo mora biti brz, ali istovremeno i praktičan i komforan.

Lamborghinijev prvi model 350GT bio je utjelovljenje te njegove vizije. Bio je to uglađeni, komforni sportski automobil s moćnim V12 motorom koji je konstruirao bivši Ferrarijev inženjer Giotto Bizzarini. Miura, automobil koji je Lamborghiniju donio prepoznatljivost i slavu diljem svijeta, bio je ustvari neostvarena želja i osobni projekt Bizzarinija i inženjera za ovjes Giana Paoloa Dallare. Ferrucccio ga je odobrio samo zato što je mislio da će to biti dobra reklama za novu marku automobila i nije se nadao da će ih prodati više od 50 komada. Na kraju su Miura i njen kasniji nasljednik Countach definirali i označili Lamborghini do današnjih dana, a zapravo su predstavljali sve što Ferruccio nije namjeravao proizvoditi. Ferruccijev savršeni Lamborghini bilo je model za koji vjerojatno nikada niste ni čuli – Jarama.

Jarama je bila nasljednik Islera koji je pak bio sportska verzija velike Espade. Rabila je 4-litreni verziju Bizzarinijevog V12 motora koji je proizvodio moćnih 350 KS u standardnoj Jarami i 365 KS u Jarami S. Bazirana je na skraćenoj platformi Espade, a dizajnirao ju je Marcello Gandini koji je oblikovao i kultne Miuru i Countacha. Kao i 350GT, 400 GT i Islero, Jarama je bila komforni, 2+2 sportaš sposobna nositi se sa pravim supersportskim automobilima. Imala je nezavisni ovjes i četiri disk kočnice, a najvećom je brzinom premašivala tada respektabilnih 250 km/h.

Jednom prilikom je Ferruccio objasnio svoju ljubav prema Jarami: “Draža mi je Jarama od ostalih jer predstavlja savršeni kompromis između Miure i Espade. Miura je sportski automobil za one koji su mladi u srcu, koji žele juriti kao da ih vrag nosi i koji vole biti viđeni. Osobno je Miura previše ekstrovertirana za moj ukus. S druge strane, Espada je moj Rolls-Royce: još uvijek brza, ali i prostrana i komforna. A Jarama je savršena ako želite imati oba automobila u jednom”.  No Jarama se prodavala manje od Espade, a ona pak po prodaji nije bila ni sjena Lamborghinijevih najpoznatijih modela Miure i Countacha. Na kraju je bizarno to što su modeli po kojima je Ferruccio najpoznatiji – razvratni, agresivni suppersportaši sa središnje smještenim motorom – sušta suprotnost ono što je Ferruccio želio za sebe.

• 
•