Službena obrazloženja: Na Bundeku stupići “štite” pješake, na Trgu burze znak, a kod Svačićevog trga komad asfalta

Dugo me nije bilo sa novim nastavkom sage o zagrebačkim stupićima, ali to vam je tako kada imate s posla s javnom upravom… Gradskom upravom koja živi na našoj grbači, od naših novaca, koja bi trebala raditi u našem interesu i pametno raspolagati našim novcem. Ali kada gradske službenike kao građani, znači kao njihovi klijenti, nešto pitate, umjesto da potrče spremno vam odgovoriti, pohvaliti se svojim vrijednim radom i zalaganjem, kao što bi marljivi radnik u bilo kojoj privatnoj firmi kada bi ga kupac nešto upitao, naši gradski službenici će na sve moguće i raspoložive načine pokušati izbjeći dati vam bilo kakav odgovor. I to odgovor o tome što rade za vašu plaću s vašim novcem… Biste li držali u vlastitoj tvrtci takvog radnika? Ne biste? Čudno, jer da je građanima, u ovom slučaju građanima grada Zagreba, stalo do toga što se radi s njihovom osobnom bruto zaradom (njima odlazi prirez koji svi plaćamo) sumnjam da bi se javni službenici mogli ponašati tako kako se ponašaju… A s obzirom na slučaj Indexovog novinara koji je tražio uvid u putni nalog predsjednice s putovanja u SAD i odgovora Ureda predsjednice da ne mogu normalno funkcionirati zbog njegovih (čak) 11 upita, vidim da ova zaraza, ovaj disciplinski rak, seže do samog državnog vrha, da nije problem samo u meni. Kojem je trebalo nekoliko mjeseci da dobijem prometne elaborate za postavljanje zaštitnih stupića na nekoliko lokacija od omiljenog mi Gradskog ureda za promet i ostalo. Jer njima plaća cijelo vrijeme curi i baš im se nikud ne žuri. Pa tako vi pošaljete upit, a oni ne odgovore mjesec dana koliki je zakonski rok. Onda vi ponovite upit i opomenete ih da su prema zakonu prekršili rok za odgovor, a oni nakon idućih mjesec dana pošalju općeniti odgovor u kojem ne piše baš ništa što ste ih pitali. Odgovore samo da nešto dogovore, samo da nešto pošalju, tek toliko da ispune zakonsku obavezu. I da vas skinu s grbače. Cilj je, naravno, da vi odustanete. Ovaj video skeč savršeno ocrtava funkcioniranje birokracije, samo što nije filmska parodija, nego hrvatska realnost… 😀

Ali, baš poput djevojke u video klipu, ovaj put sam i ja odlučio ići do kraja. Do same Povjerenice za pristup informacijama kako bi dobio tražene elaborate. I na kraju, kad sam ih zaista i dobio, nisam znao da li bi trebao biti sretan što sam “uspio u borbi protiv javne uprave” (to u ovoj državi ispada poseban uspjeh) ili ljut zbog činjenice da ti elaborati očigledno cijelo vrijeme postoje, da su mi ih uredno mogli poslati nakon prvog upita. I dok s jedne strane mogu razumjeti da su mnogi od njih jako zaposleni i da je tamo netko (najčešće ni kriv ni dužan) morao zbog mene ići u pismohranu, kopati to sve potrošivši ne znam koliko vremena, pitam se s čime su to oni zapravo toliko zaposleni… Mislim, s obzirom da ih je u ovoj državi valjda tri puta više nego što bi ih uopće trebalo biti. Evo čime – navodnim izvidima, ispitivanjima, ustanovljavanjima, istraživanjima, savjetima, crtanjem skica i donošenjem odluka koji vrijeđaju zdrav razum, a onda i ispisivanjem podugačkih obrazloženja koje pas s maslom ne bi progutao kojima pokušavaju opravdati te odluke i prikriti činjenicu da – konkretno – postavljanje velikog broja stupića nema ama baš nikakve veze s povećanjem sigurnosti ili bilo kakvom drugom dobrobiti i koristi za građane. Na ovih osam lokacija postavljanje stupića je čisto bacanje našeg novca!

Pritom, od početka ne tvrdim da su stupići sami po sebi nešto beskorisno i loše. Dapače, prvi sam za njihovo postavljanje kako bi se primjerice, spriječilo nepropisno parkiranje, ali s mjerom i tamo gdje za to zaista postoji razlog i smisao. Ne tako da od ne-znam-koga štite zelene otoke od jedva dva kvadrata duž čitavog zelenog vala! Na ovim konkretnim primjerima mislim da će svakome biti jasno da oni nemaju nikakvu korisnu funkciju, a često je najmanji razlog za njihovo postavljanje onaj koji je naveden u obrazloženju iz svakog pojedinačnog prometnog elaborata… Uostalom, prosudite sami, citirao sam obrazloženja u slikama, i slobodno bacite svoj komentar. Recimo, iz Gradskog ureda za promet tvrde da je više od 100.000 kuna za stupiće na Miramarskoj potrošeno zato što su tamo navodno građani pretjecali po suprotnoj traci. Prvo, takvo što ne postoji u policijskoj statistici kao opetovano ponašanje niti je Miramarska na tom mjestu označena kao mjesto s učestalim nesrećama zbog čega bi bila potrebna ovakva prostorna intervencija. Tako da se prvo postavlja pitanje – nije li se navodno povremeno kršenje propisa od strane nekolicine prijestupnika moglo riješiti na drukčiji način nego da se potroši 100.000 kuna na trošak građana? Zašto duž pune linije nisu postavljeni duguljasti gumeni blokovi visine nogostupa koji su višestruko jeftiniji, a također bi spriječili bilo kakvo pretjecanje? To bi bilo puno praktičnije i povoljnije rješenje kada bi zaista trebalo suzbiti nekakva navodna pretjecanja… Zašto primjerice, nije ugrađena nadzorna kamera i zašto se ne bi naplaćivale kazne za prelaženje preko dvostruke pune linije, pa bi onda Grad još prihodovao umjesto da troši! Umjesto da troši više od 100.000 kuna tako da bespotrebno gusto – naročito bespotrebno gusto ako se željelo spriječiti pretjecanje – postavi 122 stupića svaki po 875 kuna na dužini od nekoliko stotina metara… ‘Ajte, molim vas!

Sve mi se čini da su se u Gradskom uredu za promet već toliko zaigrali sa stupićima – što donosi izravan profit privatnoj tvrtki koja ih nabavlja i postavlja – da su ih počeli postavljati tek-tako, zato da lijepo izgleda! Kao primjerice u Palmotićevoj, na križanju s Vlaškom. Tih 13 stupića tamo koje smo platili više od 11.000 kuna, očito je iz slike, ne štite ništa. Osim automobila koji se uredno iza njih parkiraju. Čista parodija, s obzirom da je osnovni razlog njihova postavljanja sprječavanje nepropisnog parkiranja… Ovdje je to bačen novac. Isto kao i kod Pošte na glavnom kolodvoru gdje je potrošeno gotovo 50.000 kuna kako bi se velika prometna kaplja okružila s 54 stupića. I sad ta velika asfaltirana površina stoji prazna usred grada, potpuno beskorisna i doslovno skuplja prašinu. Zašto, to nikome nije jasno… U službenom obrazloženju stoji da je cilj bio reguliranje motornog prometa. Kakvog li objašnjenja! Što je najgore, da bi potrošili naše silne novce ni za što i pod ovakvim izgovorom i to u plaći koju smo im mi dali, gradski službenici su izvršili “analizu prometno-sigurnosne situacije” kako bi došli do ovakvog beskorisnog i skupog rješenja i to nam još ovako opravdali. I što je najgore, s ovakvim prijedlogom, rješenjem i obrazloženjem su se (kao i u svim ostalim slučajevima) onda složili još MUP i Policijska Uprava Zagrebačka.

Što je najsmješnije, ne znam je li gore kad se tako velika površina pretvori u potpuno neiskorišten prostor i to na tako skup način kao što je postavljanje stupića na svakih metar razmaka ili kad se to isto napravi na komadiću asfalta koji nema površinu valjda ni pet kvadrata kao kod Svačićevog trga. I to “radi boljeg funkcioniranja prometa u cjelini”. Da li se tih 12.250 kuna moglo potrošiti na nešto pametnije? Jer ovo je potpuno beskorisno. No vrhunac mi je ipak bivši Trg burze gdje 10 stupića “štite” jedan prometni znak. Ovo kao da je ispalo iz Alana Forda. Potrošiti gotovo 9000 kuna na “zaštitu” znaka koji, s ugradnjom u najskupljoj varijanti, vrijedi 900 kuna. A koji pritom uopće ne mora stajati tu gdje stoji jer govorimo o znaku koji označuje pješaku zonu, ne o važnom znaku upozorenja kao što je križanje s cestom kojima prednost prolaska. Taj znak uredno može stajati i s druge strane tramvajske pruge gdje ga ne bi trebalo “štiti”. A možda ipak posebnu nagradu za glupost odnosi park Bundek gdje je pet stupića naš dušebrižni Gradski ured postavio na “križanju” pješačke staze i makadamskog puta i to zbog “dodatne” zaštite pješaka. I nepropisnog prometovanja vozila… koja uopće ne mogu pristupiti ovom mjestu. Ima li veće parodije?

Pročitajte i ostale postove vezane uz stupiće

• 
•