Vožnja po snijegu: Polako je brzo, nježnost je vrlina, a snaga klade valja
Eto, desilo se i to “čudo”, pa je prvi ovogodišnji snijeg, a to je naravno donijelo hrpu problema u prometu. Jer usprkos svim najavama, prognozama, upozorenjima, zakonima i sl. puno ljudi je snijeg na cestama dočekalo nespremno. Premda u Hrvatskoj već četiri godine vrijedi zakon po kojem je u razdoblju od 15. studenog do 15. travnja obavezna upotreba zimske opreme na tzv. zimskim dionicama, a one uključuju 839 km autocesta te čak 1523 km državnih cesta na najvažnijim prometnim pravcima. No bez obzira na to, mnogo bisera nema zimske gume jer “je to skupo” – premda se na sigurnosti, očuvanju imovine i zdravlja ne bi trebalo štedjeti – pa se po gradu voze na običnim gumama. U Amerikama, zemljama u kojem žive navodno ne pretjerano inteligentni narodi (tako kažu oni koji su bili) vjerojatno upravo iz razloga tog nacionalnog hendikepa postoje malo naglašeniji znakovi upozorenja. Pa onda umjesto “Dont’ park” često piše “Don’t even think about parking here!”. Majke mi, pokazali mi ljudi koji su bili. E to je nešto što bi ja definitivno uveo u Lijepu našu. Da ne duljim, ako nemaš zimske gume, neka ti ne padne na pamet da sjedneš u auto i negdje kreneš. Nema ono, ma samo tu do kioska ili samo do dućana. Nigdje! Nisi kupio gume, šuti i sjedi doma. Na cesti možeš samo i jedino stvarati probleme sebi i drugima, a osim što si smetnja, ogromna si opasnost! Prema tome neka ti ne padne na pamet. Druga stvar, iako to u našem arhaičnom zakonu stoji, lanci za snijeg su jedna od najvećih gluposti i najneupotrebljivjih izuma koje je čovjek izmislio. Super ako si zapeo na planini s metar i pol snijega oko sebe – tu su lanci zakon. Ali da će to netko montirati ili se voziti s time – to je ultimativna utopija. Lanci se voze u prtljažniku kad nemaš zimske gume da možeš pokazati murji da imaš “obaveznu zimsku opremu”. Jer te na spomenutim zimskim dionicama mogu kazniti i kad je cesta suha ko barut, sunce piči i vani je 12 stupnjeva. I to je to. Samo i jedino za to služe – za pokazivanje. Srećom, lanci već u sebi imaju ugrađenu sigurnosnu sklopku – ugraditi ih na kotače, naročito kada pada snijeg, je takva noćna mora da će svatko imalo pametan od toga brzo odustati.
Ok, znači ako imamo zimske gume (i to na sva četiri kotača, ne pali samo na pogonskoj osovini) možemo na cestu. Problem s vožnjom po snijegu je u tome što nedostaje trenja. Snijeg je sklizak. I zato na snijegu um caruje, a snaga klade valja. Osnovni je cilj kako snagu koju imaš što efikasnije prenijeti na podlogu. A na snijegu je za to ključna nježnost! U osnovi – polako je brzo. Pokušate li krenuti brzo s previše gasa ili grubo otpuštajući spojku nećete postići ništa osim proklizavanja kotača. No ako krenete nježno, polako i s osjećajem otpuštajući spojku i minimalno pritiskajući papučicu gasa postići ćete puno bolji učinak i brže pokrenuti automobil s mjesta. Činjenica je isto tako da je na snijegu i ledu podloga toliko skliska da je gotovo nemoguće izbjeći proklizavanje kotača. Malo proklizavanja na tako skliskim podlogama ne šteti, u nekim slučajevima čak i pomaže zbog čega većina automobila nudi mogućnost isključivanja ESP-a, no cilj je što prije uhvatiti kontakt s podlogom. Ako prilikom kretanja dođe do blagog proklizavanja zadržite gas na što nižem broju okretaja dok gume ne uhvate. Tu prednosti zimskih guma dolaze do izražaja s obzirom da kemijski sastav gazne površine osigurava elastičnost na niskim temperaturama, a lamelice na gaznoj površini grabe snijeg. Blago proklizavanje tu čak i pomaže jer izbacuje snijeg iz lamelica. Kako je vučnu silu puno lakše nježno dozirati što je motor u nižim okretajima, prebacite u viši stupanj prijenosa čim je to moguće. Na snijegu, čim pokrenete automobil s mjesta prebacite u drugu brzinu, a ovisno o automobilu možete čak i kretati iz drugog stupnja. Jedina stvar koja u vožnju zimi treba biti brza i odlučna su – izmjene stupnjeva prijenosa. Stoga budite brzi na mjenjaču kako ne bi izgubili inerciju koju ste postigli.
Automobili sa stražnjim pogonom lakše ubrzavaju u takvim uvjetima od automobila s prednjim pogonom, no prednjepogonaši mogu zakretati pogonske kotače što može itekako biti od pomoći ako zaglibite u snijegu. Pogon na sva četiri kotača je naravno superioran, no vozači takvih automobila ohrabreni dobrim performansama prilikom starta često bespotrebno i opasno jure kada je sklisko zaboravaljući da im 4×4 pogon ne pomaže kod zaustavljanja. Čak suprotno, moglo bi se teoretizirati pa reći da veća masa takvih auta i veće inercije u sustavu prijenosa snage produžuju kočenje u usporedbi s istim automobilom bez 4×4 pogona. Zato ako misliš da si veliki dasa jer imaš “đip” ili si si kupila kakav SUV s 4×4 pogonom “zato što je siguran”, spusti se na zemlju i ne pravi se pametan/na. Vozi oprezno po snijegu jer kočenje je na skliskom puno veći problem nego kretanje. Kočnice su u uvjetima skliskog kolnika često pregrubi alat za usporavanje vozila – toliko je malo trenja između guma i podloge. Zato ih treba koristiti kao zadnju liniju obrane, a i tada što nježnije. Prvo probajte što više usporiti automobil kočenjem motorom, a tek onda oprezno pritisnite kočnicu. Ako pak treba naglo zakočiti, a vaš auto ima ABS pritisnite kočnicu do kraja i držite je snažno stisnutu bez obzira na njeno trzanje. Ako vaš automobil nema ABS, znači da je stariji od 20 godina i ne biste ga trebali voziti na snijegu 😀 Ipak, kod takvih auta možete koristiti blokiranje kotača kako bi se ukopali u snijeg, ali imajte na umu da je tada skretanje onemogućeno. U svakom slučaju, važno je da na snijegu držite veći sigurnosni razmak od uobičajenog te počnete kočiti na vrijeme.
U zavojima ponašanje automobila na skliskom uvelike ovisi o konstrukciji pogona, odnosno vašem baratanju papučicom gasa. Što se tiče upravljača, nježnost je i tu ključna. U zavoj ulazite oprezno, postupno zakrečite upravljač i osluškujte reakcije automobila. Koristite kočenje motorom i eventualno blago kočnice te budite vrlo oprezni s brzinom ulaska. Ako automobil ne reagira na zakretanje upravljačem i nastavlja ravno umjesto da skreće, probajte što više rasteretiti prednje kotače tako što ćete pustiti kočnicu i pritisnuti spojku! Pritiskanje spojke nije tipična, instinktivna reakcija, ali često vas od klizanja na snijegu može spasiti. I to bez obzira o kojem je pogonu i vrsti automobila riječ. Ako ste uspješno ušli u zavoj i svladali njegov najuži dio (tjeme ili apex) slijedi fazi ubrzavanja u kojoj također budite vrlo nježni. Ukoliko pretjerate s gasom automobili s prednjim pogonom klizat će prednjim dijelom prema vanjskom rubu zavoja šireći putanju (kao na slici gore), dok će automobili sa stražnjim pogonom kliziti stražnjim dijelom okrećući se prema unutarnjoj strani zavoja zatvarajući putanju. Prva pomoć je u oba slučaja je blago – i ovdje je ključna riječ blago, ne naglo – popuštanje gasa. Dakle samo popuštanje gasa, ne dizanje noge s gasa! Naglo dizanje noge s gasa bi moglo isprovocirati zanošenje stražnjeg kraja. Ukoliko ni popuštanje gasa ne pomogne ponovno se pokušajte spasiti pritiskanjem spojke čime ćete trenutno rasteriti pogonske kotače od vučne sile.
Također je ključno u tim trenutcima ne paničariti već upravljač nježno i postupno zakrenuti u smjeru u kojem želite ići. Ako automobil klizi nosom prema van to znači blago zakretati upravljač više u zavoj, ali samo ako ste prije popustili gas i/ili stisnuli spojku. Ako automobil klizi guzicom van, pravilo je isto – usmjeravati upravljačem automobil u smjeru kojim želite ići – što u slučaju kada se automobil počne rotirati oko svoje osi znači “odmotati” upravljač tj. okretati ga (s osjećajem) u suprotnom smjeru od zavoja. Automobili s 4×4 pogonom su najefikasniji u zavojima jer raspodjeljuju vučnu silu na sve kotače, ali istovremeno i najopasniji. Naime, drže cestu puno bolje od prednjeg ili stražnjeg pogona, ali jednom kada pobjegnu klize cijelim bokom, a najčešće ste već prebrzi ili je prekasno za spas. Popuštanje gasa je prva linija obrane, zatim zakretanje upravljača u smjer zavoja, ali onda treba biti oprezan da automobil ne bi reagirao zanošenjem stražnjeg kraja. Problem je što je tada najčešće ostalo premalo mjesta za korekciju opće, a kamoli ovakvu seriju korekcija. Zato još jednom – nemojte se junačiti po snijegu samo zato što imate 4×4 pogon i mislite da svemogući. Najčešće nemate pojma, a ni osjećaja, koliko ste zapravo opasni…
Isto vrijedi za vozače velikih automobila, terenaca ili skupih SUV-ova. Sjedeći visoko u masivnom, luskuznom i komfornom automobilu dobro izolirani od vanjski uvjeta imate osjećaj da ste stabilni i sigurni – i ovdje je kvaka-22 – baš zato što ste tako dobro izolirani od vanjskih uvjeta pa nemate osjećaj u kakvoj ste opasnosti. Što je automobil veći, luksuzniji i teži to je manje osjećaja u njemu za ono što se događa pod kotačima. Veća masa prednost je u istiskivanju snijega i povećanju baznog trenja, ali s druge strane velika otegotna okolnost prilikom bilo kakvog manevara, a najviše kočenja. Još jednu stvar koju svakako treba izbjegavati prilikom vožnje po snijegu, naročito ako ste za upravljačem laganog automobila, je promjena voznih trakova. Naročito nakon što na snijegu nastanu “kolotrazi” – utabani tragovi po kojima se kreće većina automobila. Presijecanje snježnih nanosa koji ostaju ispod automobila i između prometnih trakova pod malim kutem može vrlo lako destabilizirati i zanijeti stražnji (lakši) kraj automobila. Ako i uspijete reagirati pravovremeno na početno zanošenje ono što će vam se sigurno dogoditi – i to je prirodni zakon – je još brže i snažnije zanošenje na drugu stranu. Tako vrlo lako možete upasti u tzv. fish-tailing kada se automobil zanosi stražnjim krajem u jednu pa u drugu stranu sve snažnije i snažnije dok se ne izvrtite ili zabijete u ogradu (bolji slučaj) ili sletite s ceste (gori slučaj). Osnovna stvar je znati da će vam se to dogoditi pa je velika prednost što čitate moj blog jer evo sad to znate, a druga je brza reakcija upravljačem. Znači, ako se automobil zanese i uspijete ga “uloviti” čim ste osjetili ili pomislili da ste ga ispravili, okrenite upravljač na kontra stranu kako bi preduhitrili contra-slide koji neminovno, ponavljam, neminovno slijedi. Tu kočnica, gas i ostalo ne pomaže, samo brza kontra reakcija upravljačem. Za kraj, pogledajte ovaj video – to su sasvim realne situacije, napokon snimljene su u stvarnosti, koje vam se sve mogu vrlo lako dogoditi. I nisu rezervirane samo za Ruse, oni ih samo vole snimati 😉
