Stupići ljeti: Došli do Biograda na moru, bili na televiziji, a u Zagrebu niknuli novi i to obučeni u prometne znakove!

Stigao je rujan, većina se vratila svojim kućama i poslovima, škola je počela, metropola je ponovno postala prometna noćna mora svih radnih ljudi pa je vrijeme i da se vratim na temu naših dragih stupića. Za one koji su i ranije iščekivali nastavak – nije stvar u tome da sam ja ljeti spavao ili odmarao – ali zato naše javne službe na državnim plaćama jesu. Naime, svoj upit poslao sam još 15. srpnja, ali se nitko iz Ureda za promet i ostalo do jučer nije udostojio odgovoriti, a proteklo je gotovo dva mjeseca! Zvao sam više puta gradski Ured za informiranje, slao nekoliko puta požurnice, ali odgovor stiže tek jučer i to nakon što sam se pozvao na odredbe Zakona o pristup informacijama. U Uredu za informiranje uredno su mi govorili da ne znaju zašto iz Ureda za promet i ostalo ne odgovaraju, oni su im uredno proslijedili moj upit čim su ga dobili i navodno su ih svaki put požurili kada bi ja nazvao da pitam što je s tim. A zvao sam jer je prošao svaki zakonski rok za odgovor tijela javne uprave, ali kao da je za to u ovoj zemlji ikoga briga. Ili su u dragom Uredu za promet i ostalo, koji baca naše novce na te stupiće stvarajući jednoj privatnoj tvrtki profit, otišli na ljetovanje i ne mare za to tko će raditi posao koji su dužni raditi ili ih jednostavno nije briga. I nikom ništa. Jer njihov poslodavac smo mi, građani koji plaćaju porez i zagrebački  prirez od 18%, ali i njihovi klijenti smo mi, koji želimo saznati što i zašto oni to rade s našim novcem. A prema nama se očito mogu ponašati kako hoće pa onda čekam dogovor dva mjeseca, a ono što pošalju mogu odmah baciti u smeće jer odgovora na pitanja nema. Što je najgore, djelatnici ovog dotičnog Ureda čiji je pročelnik mr. sc Dinko Bilić dipl. oec. će za kolovoz sigurno dobiti svoju plaću koja ide iz našeg džepa bez obzira jesu li se prema nama, svojim šefovima i klijentima, ponijeli pristojno ili nepristojno, odgovorno ili neodgovorno, jesu li nam odgovorili ili nisu, jesu li uopće bili na svom radnom mjestu ili nisu, jesu li napravili ono što smo od njih tražili ili nisu. Jer, u odgovoru koji su očito poslali tek “reda radi” ne piše baš ništa od onog što sam ih tražio. Tek puko nabrajanje tehničkih podataka, samo da nešto pošalju, samo da ispune stranu, dvije i odgovore bilo što. Eto tako se vlast odnosi prema svojim građanima, prema svojim klijentima i svojim poslodavcima…

A možda je u pitanju i priroda mojih pitanja. Iako ih to naravno, ne opravdava. Naime, još u svibnju sam, zbog vas koji ste to na facebooku često pitali, poslao upit o tome kolika je cijena montaže i demontaže elastičnih stupića s obzirom na to da ih je odjednom na jednom mjestu bude gomila kao svojedobno u Masarykovoj, pa ih se onda pola makne, preseli negdje drugdje, pa prolazi kakva važna štićena kolona kao prilikom dolaska predsjednika Erdogana pa ih opet treba demontirati i ponovno montirati itd. a sve to obavlja jedna privatna tvrtka i na tome zarađuje. Osim toga, Ivan Skorin napravio je prilog o stupićima u RTL Direktu Zorana Šprajca u kojem je zamjenik pročelnika Ureda za promet i ostalo Alan Ordulj na pitanje novinara zašto se kupuju tako skupi stupići kada prema njegovom vlastitom priznanju postoje i 100 puno jeftiniji, izjavio da je to zato što su ovi naši skupi, kvalitetni pa ih se treba rjeđe mijenjati, popravljati, ekipe trebaju manje izlaziti na teren i sl. Dakle, očito je riječ o nekom značajnom iznosu jer je to eto, prema zamjeniku našeg pročelnika mr. Sc. Dinka Bilića dipl. oec., ključan razlog zašto oni za naše novce kupuju stupiće od 875 kuna umjesto one od mog prijatelja Jackiea iz Kine za 25 kuna ili i on lupeta samo da bi nešto odgovorio. A evo kako se pismeno prema nama ponašaju oni koji žive od naših novaca i rade za nas. Prvo odgovaraju da se u Zagrebu postavlja pet različitih vrsta elastičnih stupića i da “bez detaljnog specificiranja koja vrsta elastičnih stupića je predmet upita, nisu u mogućnosti jednoznačno odgovoriti“… Nije da nisu mogli odgovoriti nešto u stilu cijena se kreće od toliko do toliko ovisno o vrsti ili prosječan trošak montaže je toliko i toliko. Onda ja šaljem novi upit s poslikanih četiri različite vrste stupića (tu petu verziju nisam našao), preciznim opisom svake vrste te pitanjem koliko košta montaža i demontaža svake od tih, evo sad detaljno specificiranih, vrsta. Ali oni ni u jučerašnjem odgovoru ne navode samu cijenu ugradnje ni za jednu vrstu stupića. Ona je, vele iz Grada, uračunata u cijenu samog stupića. A što nakon što se jednom kupi i montira? Pa se izvadi zbog postavljanja novog asfalta i ponovno ugradi kao što se ovo ljeto radilo diljem Zagreba? Tko to plaća? Da li je i to uračunato u početnu cijenu ili samo prva ugradnja? I koliko puta se može onda skinuti i postaviti u cijeni? Jer svaki put na teren treba izaći ekipa radnika tvrtke Cestodom s alatom, materijalom i ostalom potrebnom opremom…

Ugradnja 2

Još jedan gost spomenutog priloga u RTL Direktu je bio profesor s Fakulteta prometnih znanosti Marko Ševrović, a on se pak, osvrnuo na moja pitanja zašto se ugrađuju stupići koji okružuju malene zelene otočiće na Zelenom valu s obzirom da su ionako zaštićeni visokim nogostupom. S obzirom da se na te otočiće sigurno nitko neće parkirati, moje pitanje je treba li trošiti tolike novce na stupiće tobože u cilju zaštite tih malenih zelenih površina? A profesor s mog fakulteta iznenadio me svojim objašnjenjem – po njemu ti stupići ne služe zato da bi štitili zelene površine, što je inače kao jedan od glavnih razloga naveo Ured za promet i ostalo koji btw, i određuje njihovo postavljanje, nego oni služe zato da bi olakšali parkiranje građanima! Zato da, stručno objašnjava profesor, “vozači ne bi oštetili felge na svojim vozilima na tim visokim rubnjacima”… Odmah mi je postalo jasno zašto toliko koštaju – oni istovremeno sprječavaju nepropisno parkiranje građana, ali i pomažu građanima da lakše pakiraju! Pa vrijede i više od tih 875 kuna… No, kao i gotovo svaki argument za postavljanje stupića i taj je pun mana – zašto su onda stupići postavljeni samo na zelenom valu i to na jednom njegovom dijelu, a nisu na svakom mjestu na kojem bi se tako kao olakšalo parkiranje vozačima? Recimo, odmah nedaleko – na zelenom valu prema zapadu na početku Klaićeve ulice duž Mimare gdje je zbog malo prostora i tih visokih rubnjaka zaista noćna mora parkirati automobil, a da ga ne oštetite…

Zelene povr 2

U međuvremenu su iznikli i neki novi stupići u metropoli kao na primjer na križanju Vukovarske i Florijana Andrašeca. Zabijeno ih je tamo u zemlju duž kaplje oko zelenog otoka (zašto jednostavno od početka nije napravljen veći otok?) 74 stupića što smo platili 64.750 kuna. A na Jarunu, u kvartu tvrtke koja ih prodaje, pojavili su se na dva otoka na Jarunskoj ulici i to kao nosači za znakove! Na mjestu na kojem je predviđena trasa buduće prometnice i veliko križanje, a znam jer živim tamo od kad Jarun postoji, nikada nije bilo prometnih nesreća ili ikakvih problema u prometu, ali su sada odjednom niknuli gumeni otočići, a s njima i znakovi koji ih označuju. Samo što sada znakovi više nisu na vulgaris metalnim stupovima, sada ih nose naši omiljeni elastični zaštitni stupići! Nije se moglo na metalni stup zalijepiti tri reflektirajuće trake, to bi bilo jeftino i nitko na tome ne bi mogao zaraditi, već sada i znakovi trebaju biti na elastičnim stupićima od po 875 kuna. Tako se po novom i znakovi mogu savijati, a kome to treba, čemu to služi i zašto mi to plaćamo sadržaj je mog novog upita za vrijedne i ažurne djelatnike Ureda za promet i ostalo. Osim da u tvrtki Cestodom, u dogovoru sa svojim prijateljima iz Grada, u vlastitom kvartu isprobavaju nove ideje koje bi nam mogli prodati za skupe novce u ime sigurnosti prometa, sprječavanja jel’ vrlo opasnih i nelegalnih radnji u prometu, olakšavanja parkiranja i sl…

Jarunska 2

Igrom slučaja, ovo sam ljeto prošao brojne gradove Lijepe naše, što one na obali što one na kontinentu. Bio sam tako u proteklih mjesec dana u Splitu, Šibeniku, Zadru, Senju, Gospiću, Rijeci, Koprivnici, Slavonskom brodu, Zaboku i sl. ali stupiće našao tamo nijesam. Osim u – Biogradu na moru! Na dojavu kolegice Gordane Šarić koja je o tome pisala na lokalnom portalu, posjetio sam i taj dalmatinski kraljevski grad i kad stvarno, oko autobusnog kolodvora hrpa crveno-narančastih stupića istih onih koji se od nedavno postavljaju i u Zagrebu. I tamo se novinarka i građani čude ovoj novoj pojavi, a ni tamo nikome nije jasno čemu oni zapravo služe? Kada kamioni Leda primjerice, uredno parkiraju preko njih

Biograd 3

 

Marin Tomaš

Vaš dežurni oktanoglavac

One thought on “Stupići ljeti: Došli do Biograda na moru, bili na televiziji, a u Zagrebu niknuli novi i to obučeni u prometne znakove!

  • 08.09.2016. at 06:37
    Permalink

    Nekada je policija po službenoj dužnosti čitala čak i oglase u novinama i reagirala ako nešto nije bilo po zakonu….danas su svi umreženi i “deru” nas po zakonu koji si sami kreiraju….a klika u gradu je nedodirljiva kao i kumovi njihovog šefa !
    Najstrašnije je to što više nitko od njih nema mjere jer vide da narod sve guta bez problema…..
    Marine, samo naprijed, možda se netko ipak probudi…jednog dana !??!

    Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published.