Saga o stupićima se nastavlja: Evo tko odobrava njihovo postavljanje, tko ih ugrađuje i koliko ih se ugrađuje…

Onaj tko je pomislio da je priča sa stupićima gotova – taj se prevario! Nisam ništa pisao o toj temi proteklih mjesec dana zato što se priča u međuvremenu proširila kako su je prenosili veliki mediji poput Večernjeg lista (u tiskanom i on-line izdanju) ili Net.hr-a, ali i zato što sam pokušavao doći do potvrde nekih podataka kao i nekih novih odgovora od nadležnih javnih službi. A znate kako je s hrvatskim javnim službama – odgovore šalju samo kada moraju, a i onda ih čekate kao da idu po smrt. A kada vam ih pošalju u njima ima puno slova, ali odgovora najčešće nema. Što je najgore, sve to rade na poslu koji smo im mi osigurali, rade koliko god sporije mogu usprkos tome što ih mi plaćamo, a u odgovorima skrivaju koliko god mogu ono što rade s našim novcima. I za sve to uredno dobivaju plaću na kraju mjeseca… Koju im mi dajemo! No ajde, ne treba generalizirati, kao u svakom kolektivu ima onih tamo i onih što naporno rade i zarade svoju plaću. Glasnogovornik Zagrebačkih cesta Vlado Suša je npr. završio na operaciji pa sam iz tog razloga tako dugo čekao njegov odgovor. Nakon razgovora s njim, prvo sam dužan ispraviti netočni navod – Zagrebačke ceste ne ugrađuju elastične zaštitne stupiće. Zagrebačke ceste oštro su se ogradile od bilo kakve veze s tvrtkom Cestodom d.o.o. No pazi sad – iako Zagrebačke ceste ne ugrađuju elastične stupiće, one ugrađuju aluminijske stupiće! Mislim, tko je tu lud? Jer zašto ugrađuju jedne, a ne ugrađuju druge, nisam od glasnogovornika Zagrebačkih cesta uspio saznati. Za sve me odgovore Vlado Suša ionako upućuje na Gradsko poglavarstvo i stalno ponavlja kako su oni “samo izvođači radova”. Pritom mi kaže kako ga često zovu građani tražeći da se postave stupići, znakovi, ležeći policajci i sl. pa evo ovim putem vas obavještavam –  za sve to zovite Gradsko poglavarstvo.

Slijedom našeg razgovora pomislio sam da sam naveden na krivi zaključak iz prvog posta o 3,4 milijuna kuna + PDV potrošenih na stupiće s obzirom da sam ga temeljio na podatku sa službenih stranica Zagrebačkih cesta na kojima je stajalo da oni godišnje na području grada Zagreba ugrade 4000 stupića. A glasnogovornik Vlado Suša veli da je to stari podatak iz ne-zna-se-koje-godine i kako je nakon mog pisanja maknut jer je kriv. Što me isprva navelo na pitanje tko održava stranicu Zagrebačkih cesta i kako taj netko obavlja posao za koji ga mi plaćamo kada gore stoje krivi, zastarjeli podaci. Ne bi se iznenadio ni da tu postoji neki prijatelj gradske Uprave koji uzima soma-dva naših kuna mjesečno za “administriranje weba”, a da godinama na njemu ništa ne radi… No to je druga tema, bitno je da sam na kraju dobio potvrdu za svoj izračun jer sam iz Gradskog poglavarstva izvukao podatak da je tijekom 2015. godine i navodno 2016. (premda nisu naveli do kojeg mjeseca) ugrađeno otprilike 600 stupića. Po stilu odgovora koji je “odokativan” (i za to ih isto plaćamo – da ne znaju točno koliko su, gdje i kad nešto platili našim novcima) naslućujem da ih je bilo i više jer je ugovor koji je grad prošle godine potpisao s Cestodomom težak 4,9 milijuna kuna! Što je sasvim na tragu naslova mog prvog posta…

A uspio sam saznati i tko te elastične stupiće ugrađuje, kad to već nisu Zagrebačke ceste. Ugrađuje ih ista tvrtka koja ih i nabavlja – Cestodom d.o.o. Što znači da ne zarađuju samo na nabavci odnosno prodaji nego i na ugradnji. Puno je čitatelja naime, komentiralo da nije zarada samo u nabavci stupića nego i u njihovom postavljanju, čestom premještanju, skidanju pa ponovnom postavljanju kao primjerice za posjeta predsjednika Erdogana. Ili primjerice, u slučaju Masarykove gdje ih najprije postavljena gomila, pa onda maknuta, pa opet postavljen jedan red u prvom dijelu ulice koji ne služe baš ničemu s obzirom da su na njih naslonjene terase tamošnjih kafića. Pa će sigurno biti sretni kad saznaju da i na tome profitira ista tvrtka. No usprkos svemu poplava stupića ne jenjava. Štoviše, od mog pisanja u međuvremenu su potpuno novi iznikli na nekoliko lokacija u gradu i opet potpuno upitne opravdanosti. Recimo na Aleji Bolgone nakon petlje s Škorpikovom prema Zaprešiću čitava kaplja “obučena” u stupiće, baš kao za Zagrebačkoj aveniji. A taj je spoj dviju prometnih traka s dvije razine izveden školski i još na padini pa je savršeno pregledan. No tu je ugrađeno 40 stupića različitih visina, a valjda na tom mjestu nikad nije bilo sudara. Puno više koristi bilo bi da su stupići postavljeni kojih desetak metara duž pune crte na samom spoju trakova, tamo do kraja nadvožnjaka, kako ne bi nekom palo na pamet da se ide odmah prestrojavati jer je krajnje nepregledno. Ovako je opet prilično uludo bačeno 30-ak tisuća kuna koliko su ti stupići koštali.

Dojavom kolege fotografa o vraćanju stupića nakon asfaltiranja na početku Medveščaka i sâm sam se imao prilike uvjeriti u to kako se oni postavljaju popričavši usput s jednim radnikom. Točan nacrt postave dobiju od Gradskog Ureda za promet, izbuše rupe u asfaltu na predloženim mjestima i onda u njih posebnim ljepilom učvrste metalne klinove na koje se stupići doslovno zašarafe. Kada je toplo ljepilo se stvrdne dok oni pojedu gablec (pola sata), a do kraja očvrsne za dva-tri sata. I to je to, nije neka nauka i ne treba puno vremena. Valjda ih zato i postavljaju u tolikoj količini… Navodno mogu istrpjeti nalet vozila pri brzini od 30 km/h, ali mi nije onda jasno kako je dekapitiran jedan na već ranije spomenutoj lokaciji na Ilici. I to ne prvi, već drugi po redu. Tko je tu nastradao, auto ili motocikl i koliko je to eventualno nekoga boljelo ne znam, ali sasvim je očito je da oni tamo ugrožavaju sigurnost vožnje, a ne ju povećavaju. Potvrdila mi je to i bajkerica Andrea Magdić koja mi je pisala kako je zbog tih stupića na Ilici umalo doživjela prometnu nesreću. Veli i da su u Francuskoj zabranjeni baš zbog vozača motocikala koji u slučaju sudara lete zrakom.

Uspio sam dobiti odgovor, poslavši vrlo direktan i specifičan upit u Poglavarstvo Zagreba, i na pitanje tko je taj čovjek, tko je ta nadležna i odgovorna osoba koja potpisuje, odobrava postavljanje zaštitnih stupića? I, (fanfare, molim!) treba li reći – pa to je zvijezda moje priče od početka, pročelnik Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju blablabla i promet, gospodin mr. sc. Dinko Bilić dipl. oec.! Moram priznati da mi je laknulo što nisam krivog čovjeka potezao s izjavama po svim onim slikama. Znači vrli pročelnik ureda za promet našeg glavnog grada, naš mr. sc. Dinko Bilić dipl. oec. je čovjek koji je rekao i potpisao: Da, ugradite 122 stupića duž Miramarske i potrošite na to više od 100.000 kuna da se ljudi tamo ne bi polukružno okretali, potrošite još 70.000 kuna što su nam građani dali da njima pametno raspolažemo na kaplju Zagrebačke avenije gdje ničemu ne služe, ugradite ih na Ilicu između prometnih trakova ispred jednog, ali ne i ispred drugih pješačkih prijelaza 200 metara dalje, ugradite ih i gdje treba i gdje ne treba, ugradite ih gdje god vam padne na pamet, da, može, ugradite ih na Bundek, nema veze što tamo nema automobila! Samo ih vi ugradite…

Pročitajte i ostale postove vezane uz stupiće

• 
•